U središtu zbivanja su dvojica mladih muškaraca posve različitih karaktera, Cile i Tomislav, koji se na početku susreću na Zavodu za zapošljavanje. Cile je prilično sirov, slabije obrazovan, katkada grub u ophođenju, ali je u suštini dobar i uvijek će pomoći prijatelju u nevolji. Tomislav je pak obrazovaniji, uglađeniji, pristojniji ali nije tako snalažljiv i pomalo je stidljiv. Njih dvojica se slučajno zaposle u istoj firmi te se i sprijatelje. Cile nagovara Tomislava da se ponovo približi svojoj bivšoj ženi Marijani pa njih dvojica, prilično pijani, u sitne noćne sate dolaze pod Marijanin prozor u službenom kamionetu.
U predstavi je scenografija minimalistički koncipirana, te pomoću paketa koje dostavljaju na različite lokacije dočaravaju različita mjesta zbivanja. U glumačkim interpretacijama Alen Lorencin i Nikola Šubić se oslanjaju isključivo na svoja tijela kreirajući i zvučnu kulisu.
“Paralele” su proglašene najboljom predstavom na smotri PGŽ, te je odabrana za nastup na Razglednici 7 Hrvatskog sabora kulture.